apartman vargas

Dobra bića i male stvari

08.09.2016.

Politika

Šefica se upisala u Demokratsku frontu. Kaže, zato što su oni najveći patrioti. Mene je pitala da li sam politički angažovan i ako nisam da li bih glasao za nju. Prvo što mi je palo na pamet bilo je da odgovorim da sam član Naše stranke. Što sam se baš te sjetio, ne znam. 
- Naša stranka? To su obične pičkice - rekla mi je i odjezdila niz skladište.
Kad sam to ispričao mačku rekao mi je da je on, kao moj ovlašteni kućni ljubimac, te njene riječi doživio kao ozbiljnu uvredu i da moram nešto poduzeti da je sperem. Ako to ne učinim u narednih nekoliko dana, on će stvar uzeti u svoje ruke.

04.09.2016.

Kriza

Mačak u posljednje vrijeme prolazi kroz ozbiljnu krizu. Šuti u ćošku, ne uključuje se u razgovore, ne podjebava, ne odlazi u noćne izlaske, ne hvali se dernecima... Ako ga pitam šta mu je, odgovara da je sve u najboljem redu.
Tek neki dan, tek tako, reče mi: Kako se to dogodilo da mi zaglavimo ovdje?
Otkud znam, dobri druže, otkud znam...

04.03.2016.

?

Kako ste? Kod mene sve po starom. Doduše, konačno sam popravio gramofon. Ostalo je isto, puno droge i seksa.

22.10.2014.

Livinlavidaloka

Mačak ne popušta.

Kaže jutros:
- Stari, šta misliš da se nas dvojica restartujemo?
- Kako to misliš?
- Livinlavidaloka, kontaš?
- Ne kontam...
- Da počnemo sve ispočetka, spalimo mostove iza sebe, ostavimo sve što smo stekli, sve što nas steže i okrenemo nove stranice u životu. Zovu nas ulice, bejbi its a vajdllajf, brejkontrutudadrsajd, ukratko, livinlavidaloka...
- Popusti me mačak malo, idi nađi nekog drugog za zajebanciju.
- Ne mogu, žao mi te, vidi kako si se ofucao, da imaš krzno, ne bi sjaja imalo...
- Marš na balkon!
- Nemoj tako, vidiš kako je zahladnilo...
- Livinlavidaloka!

20.10.2014.

Sasvim usput, bez jasne namjere

Ne zanimaju me nikakve senzacije, nikakva uzbuđenja, stres ni sekiracije. Ne, ne želim da upoznam  zanimljive, uzbudljive i otkačene (te naročito, pa ni one što ih tako nazivaju) ljude. Ni one samopouzdane, o arogantnim da i ne govorim. Ne zanimaju me tračevi, ni život drugih ljudi općenito. I bez savjeta molim, svakom njegovo. Ko je šta jebo, sebi je. Ko šta planira, samo naprijed, uz dobar vjetar. Ko se "drastično" promijenio, pravo mu, njegov je život. Ko ima kakve ambicije, samo hrabro, ispred sebe.

Trenutno me zanimaju, recimo, New York Dolls, svi albumi. I još me zanima kako oraspoložiti ovo malo ljudi oko sebe. Smijeh me zanima, o da.
 

14.10.2014.

Idealan godišnji odmor

Sedam dana bez moralnih ograničenja! Može i u Brelima...

30.07.2014.

Gospodar vremena

Gledao sam nedavno dokumentarac na televiziji, snimali su neki kamp u Hrvatskoj, mislim kasnih sedamdesetih godina. Raznježio se Vargas, pozvao i Ženu da gleda, da zajedno komentarišemo sve što vidimo.

A, ne vidimo mnogo, a vidimo sve. Sve žene imaju iste haljine i ogrlice, muškarci su u istim podrezanim pantalonama, goli do pojasa, a pred kamerom su govorili Česi, Francuzi, Nijemci, Italijani, jedna porodica iz Srbije i jedna iz Banje Luke. Svi isti. Kamera ih je pratila kako se bude, ispužu ispod šatora u kupaćim kostimima, umivaju, prave ručak, nabadaju viljuškom makarone iz šerpe,  dvoje se opasno ljubilo, dvojica su igrala šah ozbiljno kao u život, bilo je među njima baš lijepih ljudi, Žena je uočila nekoliko šik frizura, ja sam se pravio da ne uočavam nekoliko šik popunjenih  grudnjaka...

Ipak, najviše mi se dopao neki stari Italijan. Brijao se bar pola sata pred kamerom. Nešto je i govorio, ne znam šta jer nije bilo prevoda, ali nije ni važno.  Važna je njegova sporost, sve natenane, opuštenost, flegmatičnost, polaganost, usporenost, savršena smirenost, koncentrisanost na svaki pokret i svaku riječ... Kao da ima svo vrijeme ovoga svijeta. Siguran sam da ga je i imao.

Na ruci je nosio pečatni prsten, gustu, sasvim sijedu kosu češljao je unazad, iznad plavih očiju gajio je raščupane obrve. Ako vas neko upita kako izgleda Gospodar vremena, možete ga ovako opisati.  

28.07.2014.

Nema misterija

Mačak i ja sjedimo na balkonu i gledamo kišu.
Kažem mu:
- U ljudskom svijetu nema misterija. Sve se vrti oko osnovnih potreba. Sve je jednostavno, rješenje je onakvo kako u prvi mah pomislimo.
Mačač je zurio je u grlicu koja je sletila na ogradu balkona i odgovorio:
- Opet si počeo pametovat. Meni ne smeta, ali ljudima si dosadan. Bojim se da će te početi izbjegavati.

22.07.2014.

Ne bojim se jakih žena

Kaže meni prijateljica, pa nije baš prijateljica, više poznanica, nekad popijemo kafu, ja najčešće šutim a ona priča o privatnim problemima ljudi koje ne poznajem, dakle kaže ona meni: Ti se Vargas plašiš jakih žena.
Mislim da nije u pravu. Samo me nerviraju ove nove poslovne žene (ko moja Šefica, jelte) koje navuku tigraste štikletine, mini suknjicu, izrežu dekolte do pojasa i onda samo vrebaju da neki pogled neće skliznuti na otvorena područja. Zbog toga im zurim u čela pogledom Date iz Zvjezdanih staza.
Odgovorno tvrdim, u svom apartmanu, samouvjeren i svoj na svome: Ne bojim se jakih žena! Doduše, Duška Jurišić me malo plaši... 

19.07.2014.

Hoćemo li?

Sinoć sam popio pola flaše viskija na balkonu. Sam. Svakako sam je dobio, još zimus, na poklon za moj rođendan. Slušao sam (sa slušalicama, ukućani spavaju, ponoć je prošla) neki stari koncert Stonesa gdje Džeger pjesme najavljuje na francuskom. Negdje pred kraj albuma, duplog, dok su pjevali onu Ju kent olvejs get... učinilo mi se da osjećam onaj nekadašnji ukus ljeta, od prije 20 godina. Mačak se ušunjao na balkon, smotao rep, sjeo na njega, pogledao me duboko u oči, kako samo on zna, i rekao mi:
Hoćemo li stari?
A gdje ćemo u pičku materinu?
...

Znam da su mi ujutro usta bila suha, kao da su puna krupnog pijeska. Uvijek zaboravim da uz viski treba piti puno vode. Ostalog se ne sjećam.


Stariji postovi

apartman vargas
<< 09/2016 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
252627282930