apartman vargas

Dobra bića i male stvari

14.10.2014.

Idealan godišnji odmor

Sedam dana bez moralnih ograničenja! Može i u Brelima...

30.07.2014.

Gospodar vremena

Gledao sam nedavno dokumentarac na televiziji, snimali su neki kamp u Hrvatskoj, mislim kasnih sedamdesetih godina. Raznježio se Vargas, pozvao i Ženu da gleda, da zajedno komentarišemo sve što vidimo.

A, ne vidimo mnogo, a vidimo sve. Sve žene imaju iste haljine i ogrlice, muškarci su u istim podrezanim pantalonama, goli do pojasa, a pred kamerom su govorili Česi, Francuzi, Nijemci, Italijani, jedna porodica iz Srbije i jedna iz Banje Luke. Svi isti. Kamera ih je pratila kako se bude, ispužu ispod šatora u kupaćim kostimima, umivaju, prave ručak, nabadaju viljuškom makarone iz šerpe,  dvoje se opasno ljubilo, dvojica su igrala šah ozbiljno kao u život, bilo je među njima baš lijepih ljudi, Žena je uočila nekoliko šik frizura, ja sam se pravio da ne uočavam nekoliko šik popunjenih  grudnjaka...

Ipak, najviše mi se dopao neki stari Italijan. Brijao se bar pola sata pred kamerom. Nešto je i govorio, ne znam šta jer nije bilo prevoda, ali nije ni važno.  Važna je njegova sporost, sve natenane, opuštenost, flegmatičnost, polaganost, usporenost, savršena smirenost, koncentrisanost na svaki pokret i svaku riječ... Kao da ima svo vrijeme ovoga svijeta. Siguran sam da ga je i imao.

Na ruci je nosio pečatni prsten, gustu, sasvim sijedu kosu češljao je unazad, iznad plavih očiju gajio je raščupane obrve. Ako vas neko upita kako izgleda Gospodar vremena, možete ga ovako opisati.  

28.07.2014.

Nema misterija

Mačak i ja sjedimo na balkonu i gledamo kišu.
Kažem mu:
- U ljudskom svijetu nema misterija. Sve se vrti oko osnovnih potreba. Sve je jednostavno, rješenje je onakvo kako u prvi mah pomislimo.
Mačač je zurio je u grlicu koja je sletila na ogradu balkona i odgovorio:
- Opet si počeo pametovat. Meni ne smeta, ali ljudima si dosadan. Bojim se da će te početi izbjegavati.

22.07.2014.

Ne bojim se jakih žena

Kaže meni prijateljica, pa nije baš prijateljica, više poznanica, nekad popijemo kafu, ja najčešće šutim a ona priča o privatnim problemima ljudi koje ne poznajem, dakle kaže ona meni: Ti se Vargas plašiš jakih žena.
Mislim da nije u pravu. Samo me nerviraju ove nove poslovne žene (ko moja Šefica, jelte) koje navuku tigraste štikletine, mini suknjicu, izrežu dekolte do pojasa i onda samo vrebaju da neki pogled neće skliznuti na otvorena područja. Zbog toga im zurim u čela pogledom Date iz Zvjezdanih staza.
Odgovorno tvrdim, u svom apartmanu, samouvjeren i svoj na svome: Ne bojim se jakih žena! Doduše, Duška Jurišić me malo plaši... 

19.07.2014.

Hoćemo li?

Sinoć sam popio pola flaše viskija na balkonu. Sam. Svakako sam je dobio, još zimus, na poklon za moj rođendan. Slušao sam (sa slušalicama, ukućani spavaju, ponoć je prošla) neki stari koncert Stonesa gdje Džeger pjesme najavljuje na francuskom. Negdje pred kraj albuma, duplog, dok su pjevali onu Ju kent olvejs get... učinilo mi se da osjećam onaj nekadašnji ukus ljeta, od prije 20 godina. Mačak se ušunjao na balkon, smotao rep, sjeo na njega, pogledao me duboko u oči, kako samo on zna, i rekao mi:
Hoćemo li stari?
A gdje ćemo u pičku materinu?
...

Znam da su mi ujutro usta bila suha, kao da su puna krupnog pijeska. Uvijek zaboravim da uz viski treba piti puno vode. Ostalog se ne sjećam.

30.05.2013.

Nema mnogo stvari kojima se imamo pravo radovati

Nema mnogo stvari kojima se imamo pravo radovati.
Možda piti od jabuka (onoj lijenoj - zašto li se tako zove), koja je jedan dan odležala u frižideru.
Smijehu koji se prelijeva iz dnevne sobe na balkon. Ne mora ga biti mnogo, dva puta sedmično, optimalno.
Nekom erotskom iznenađenju, što da ne?

I to je gotovo sve...

Više i nismo zaslužili.

02.05.2013.

James Coburn

Da znate o čemu govorim...

02.05.2013.

Sabrana djela Billya Kida

Oduvijek volim gledat kaubojske filmove. Ne baš sve, izbjegavam one koji kao da su snimani kamerom iz njemačkih erotskih komedija.
Najdraži mi je "Patt Garrett i Billy The Kid" s Kris Kristoffersonom i Jamesom Coburnom. To su pravi muškarci, čvrsti, nasmijani, hrabri. Kad bih bio gay samo bih s takvima dijelio postelju. Uglavnom, gledao sam taj film sto puta, a imam i ploču s muzikom iz filma, pa pustim one balade u nastavcima...
Nedavno sam, napokon, nabavio knjigu Michaela Ondaatjea "Sabrana djela Billya Kida", pa ko rekoh da vam je preporučim. Čista divota - Boot Hill, Charlie Bowdre koji umire dok mu oči prerastaju tijelo, ruke raspucale u ljubavnom soku, Angela Dickinson koja muškarce kao leptire hvata među svoje obrijane noge u tusconskoj sobi, mjesec je sleđeno ptičje oko, metak skvrčen, mozak izlazi kao crvena trava...
Izvrsna knjiga, čitam je noćima, zapalim cigaru ko Coburn i cerim se ko Kristofferson.

18.01.2013.

Demoni od gline

Znate Gromu, sigurno... To je onaj šutljivi demon iz Mumijevih koji smrzava sve oko sebe. Kada sam bio mali, tako sam zamišljao najstrašnije biće u mraku ispod kreveta.
Današnji dan kao da je Groma u šetnji napravila. Da sam slobodan čovjek, ne bih napuštao stan. Ali nisam, moram na poso. Šefica je gripozna pa pije čaj s "malo" ruma. Pred kraj radnog vremena, plesala je oko nas i pričala viceve. Jbg, ima i gorih poslova, pada mi na pamet postavljač dalekovoda na sjeveru Sibira.
S Dječakom sam poslijepodne pravio male demone od gline koje bojimo u crvenu boju. Još smo nevješti, tek učimo, pa su demoni plošni, oči su im prazne, a udovi ukočeni. Ali, nećemo stati dok ih ne natjeramo da plešu, kao tintilinići oko plamena.
Mačak frkće dok nas posmatra kako prljamo ruke. Otvaram mu balkonska vrata, ali ne želi da izađe, izgleda da se više plaši vanjskih demona. Zime. Grome.
A glumi da je svjetski fucker.

05.07.2012.

Novi Vargas

Ne pišem na blogu zato što sam sam sebi dosadan, a pošto sam ja najvjerniji čitalac ovog bloga, takorekuć fan, zašto da razočaravam sam sebe?
Zato ću početi lagati na blogu, izmišljati krasne a napete priče. Biće to beletristika i to prve klase, koja ostavlja bez daha.  Jedno zajebano štivo, raspojasano, žestoko i beskompromisno, ali u kojem svuda, vazda i obavezno pobjeđujem bez obzira na brojnost neprijatelja. Biću kultni autor, uvijek na putu, neprestano u mijenama, u tuđe živote ulaziću nepozvan i ostavljati ih obogaćene novim spoznajama. Posipaće za mnom vodu (za sreću), rižu (za blagostanje) i gurati mi kutiju cigara u džep (da mi se nađe). Takav ću odsad bit.
Eto tako.
A evo i prve rečenice:
Dina sam upoznao nedugo nakon što sam se razveo od žene.
Jedva čekam da je sutra pročitam. Biće isto ko da je ja nisam napisao.


Noviji postovi | Stariji postovi

apartman vargas
<< 03/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031